Glasilo

Protiv potčinjavanja

Organizacija “Omladinski centar CK13” nastala je na temelju potrebe da se iz “jednog jezgra” vodi Crna kuća. Tokom proteklih godina, mnogi su činili to jezgro i doprineli izgradnji Crne kuće kakva je danas, kao članovi organizacije ili kao naši saradnici i prijatelji. Ljudi su sami napuštali organizaciju, neko usled drugih ličnih stremljenja, neko zbog neslaganja ili razočaranosti, ali uvek se odluka o tome donosila samostalno i slobodno.

Naš zahtev za formalnim razlazom sa Kuda.org kao članovima UO i skupštine udruženja CK13 je proizašao iz suštinskog razilaženja upravo oko tog pitanja – šta jeste i šta bi trebalo da bude Crna kuća, i kako bi trebalo odlučivati u njoj i o njoj?

Naš stav je bio jasan i nedvosmislen – o kući bi trebalo da odlučuju oni koji zajedno, svakodnevno, rade na njenom razvoju i održivosti, kao i zainteresovana javnost kojoj Crna kuća znači. Drugim rečima, o Crnoj kući ne može da odlučuje onaj ko sa njom i nama nema aktivan odnos, a ko svoje mesto aktivira podsećanjem na to ko zapravo “poseduje” kuću, i sa te auto-rehabilitovane pozicije moći pokušava da isporuči novi pravac razvoja Crne kuće i zavede nove odnose u njoj.

Naime, kada je Kuda.org inicirala susret sa nama u maju 2019. godine, prišla nam je najpre pohvalama u vezi sa našim uspešnim radom i programima, da bi nam se potom obratila pozivom na obnovu komunikacije i saradnje. Zatim nam je iznela svoju prvenstvenu motivaciju u formi poziva da se priključimo njihovoj već formiranoj i formatiranoj “Inicijativi za Agrariju” koju čine Kuda.org sa još nekoliko strukovnih i reprezentativnih organizacija u kulturi, a koja je formirana radi pregovora sa gradom u cilju dobijanja na korišćenje prostornog kompleksa nekadašnjeg ‘Elektroluksa’. Prema predloženoj ideji, Crna kuća je trebalo da posluži kao materijalni i simbolički ulog u pregovorima sa gradom radi zadobijanja tog objekta.

Nismo se odazvali tom pozivu iz jednostavnog razloga jer se u ‘Inicijativi za Agrariju’ ne prepoznajemo: nismo videli ni jedan razlog da CK13 odustane od svog svojstva enklave programske nezavisnosti i političke i subkulturne autonomije, radi neizvesnog aranžmana sa gradom koji bi pretpostavljao stalnu zavisnost od političke volje grada, i u aranžmanu sa strukovnim i reprezentativnim udruženjima u kulturi čiji rad nama nije blizak. Njima smo poželeli sreću u nastojanju da zadobiju prostor za svoj rad, ali i pokrenuli preispitivanje pozicije Kuda.org kao vlasnika kuće. Zauzvrat smo dobili podsećanje šta to vlasništvo znači i pretnje sa pozicije moći.

Postojali su do sada mnogi napadi na kuću, ali ovaj iz pravca Kuda.org je izvesno najgori, jer dolazi iz redova onih koji su doprineli osnivanju i razvoju Crne kuće, a čije delovanje i govor više ne pripada polju civilnog društva. Teško je u potpunosti razumeti razloge i motive ovog zastranjivanja, ali je sada svakako lako uočiti konstantu u nizu transformacija Kuda.org – od (jednih od) osnivača CK13, preko mentora i partnera, preko nerazumevanja, do zavidnosti i prezira, i konačno otvorenog nasilja i beskrupuloznih sudskih tužbi. Ta konstanta je Kuda.org i Zoran Pantelić u svojstvu oca utemeljivača i gazde CK13. Dovoljno je uporediti izjave Kuda.org povodom ovog sukoba i videti kako im se menja narativ i pozicija u skladu sa odvijanjem procesa razilaženja dve organizacije. 

U tom svetlu, zaista, u sukobu CK13 i Kuda.org su sa jedne strane ljudi udruženi u organizaciju civilnog društva koji zajedno rade i stvaraju, a sa druge strane je pojedinac koji ne radi i koji po tipičnom svojstvu gazde nije udružen zajedno sa drugima u radu, nego drugima upravlja iz interesa prisvajanja ili zloupotrebe rezultata njihovog rada (gazda, po svom antropološkom svojstvu, jedino se može udružiti u grupu pojedinaca koji dele interes gazdovanja). 

Naš stav u ovom sukobu je bio isti od početka, a to je razilaženje

Prava priroda nasilnika se uvek ispolji u situacijama gde se od nasilnika traži razilaženje ili gde mu se staje na put. Iza tetralnosti ili mahnitosti uvređenog nasilnika (čemu svedoče brojne uvrede, pretnje i zastrašivanja kojima smo bili izloženi tokom sukoba) stoji suštinska nesposobnost da se sagleda realnost i čuje i prihvati stav drugog, koji ti saopštava da više niste zajedno. Naše udruženje je od svog osnivanja imalo zakonskog zastupnika iz redova Kuda.org, koji godinama nije učestvovao u radu udruženja, niti odlučivao u njegovo ime. Onog momenta kada mu se predočilo da to više ne može tako, da je prošlo vreme mentorstva, da se poverenje izgubilo, sledi talas nasilja i ultimatuma. Ta nesposobnost, zapravo, otkriva da nasilje i jeste bilo upisano u podlogu odnosa, da je odnos bio definisan, ne saglasnošću volja partnera, nego isključivo samovoljom i vlastitim interesom nasilnika i instrumentalizacijom partnera, u pokušaju da se obezbedi trajanje odnosa prikrivene dominacije, dokle god obezbeđuje nasilnikov interes.

Ovaj poriv i skrivena agenda kontrole i nadziranja su postali eksplicitni u formi ultimatuma kojima je Kuda.org uslovila naš ostanak u kući, a na temelju pozivanja na “osnivačka” i “vlasnička” prava – zahtev za potpunom kontrolom upravljanja organizacijom CK13, zahtev za većinom u upravljačkim telima CK13, zahtev za “pravom veta” u procesu donošenja odluka. Nakon našeg odbijanja ultimatuma, ovaj poriv je kulminirao u sumanutim postupcima podnošenja tužbi Kuda.org protiv Fondacije SHL, nemačke fondacije koja je finansijski pomogla osnivanje centra i sve ove godine podržavala naš rad, ali i protiv Omladinskog centra CK13. U slučaju razilaženja, poriv nasilnika je da te nasilno zadrži ako može, ili uništi.

“Princip” tog zlostavljačkog poriva je sumiran u iskazu koji nam je bio besno upućen: “tražili ste autonomiju, sada snosite konsekvence”. Sudeći po tužbenim postupcima koji su kasnije usledili, ovaj iskaz Zorana Pantelića je očigledno bio više od trenutnog afekta – on je izraz dosledno perverznog konsekvencijalizma: posledice se proizvoljno, svesno i namerno (doduše sumanuto) kreiraju kao nužne i neizbežne, kako bi se zadovoljili motivacija i poriv koji pokreću nasilničko delovanje.

Ne razumevajući, ili stvarno ne podnoseći, suštinsko svojstvo demokratije da iz sebe stvara različite vrste autonomnosti i podstiče sve veće stepene autonomije, ta obest ukazuje na stanje potpune suspenzije etičke provere, stanje koje je najčešće rezultat dugog obitavanja i srastanja sa korupcijskom situacijom i miljeom. Po prirodi stvari, o tom miljeu iz kojeg sada deluje Kuda.org, i o akterima u njemu, ne znamo ništa, ali postupci Kuda.org simptomalno ukazuju na rad političko-kriminalne agenture – aktera podmetnutih u prostor određenog polja koji rade za interese strane i suprotne interesima polja u kojem deluju. Dok GONGO i PONGO organizacije (government-organized-NGO i party-organized-NGO) simuliraju civilno društvo, Kuda.org svojim radnjama sada otvoreno poručuje ne samo da više nije deo civilnog društva, već da je njegov neprijatelj.

Zato nismo našli zajednički jezik sa Kuda.org, jer je to nemoguće sa onima koji nastupaju iz pozicije moći. U takvoj konstelaciji, naći zajednički jezik značilo bi priznavanje moćnika i podilaženje u korist diskriminatornom principu odlučivanja – potčiniti se. Smatramo da bi svi, a naročito organizacije civilnog društva, trebalo da neguju i praktikuju prakse slobode u svojim udruženjima. Navodna borba za privilegije radnih mesta, koju nam Kuda.org potura u javnom diskursu, nije naše polje interesa, već privilegija da radimo slobodni, slobodni od manipulacije i prinude. Zato je naša borba protiv Kuda.org borba protiv mehanizma koji nam se nudi i nameće – mehanizam korupcije i uslovljavanja, a koji se patvoreno natura kao kontrola i zaštita javnog interesa. 

Kao takva, Kuda.org u ovom zastranjivanju svoje pribežište traži na sudu. Mi svoje utočište nalazimo tamo gde smo sve ovo vreme i bili: u društvu onih koje dele vrednosti autonomije i slobode. U tom društvu i u toj zajednici će Omladinski centar CK13 nastaviti da gradi i širi prostor Crne kuće kao resurs sigurnosti, autonomije i slobode zajednice. A resurs bez zajednice je gazdinstvo, odvratno obličje neprijatelja zajedništva, koje proziremo/preziremo u svim pojavama i postupcima Kuda.org.

Ozren Lazić
Borislav Prodanović