Aktuelno Glasilo Svakodnevno je političko

Glasilo CK13: Poslednja vremena nade

Obaveštavamo vas da smo objavili  peti broj broj Glasila CK13: Poslednja vremena nade

Iz uvoda:

Pred vama je peti broj Glasila CK13 pod nazivom Poslednja vremena nade. Ovaj broj Glasila se nastavlja na vreme neizvesnosti – problemsku temu prošlog broja koji je reflektovao naša iskustva, osećanja i razmišljanja u situaciji pandemije virusa COVID-19, situacije koja je svuda podelila ljude i otkrila odsustvo sistemske brige o životima ljudi i duboku socijalnu nejednakost širom sveta. Ova kriza je i svakog od nas lično iznutra podelila, ogoljavajući našu telesnost/ranjivost i zastrašujuće nepostojanje kapaciteta za brigu o sebi i brigu o drugome. 

I danas, tri godine kasnije, vreme neizvesnosti i dalje traje i neizvesnosti su mnogostruke. Opasnost pandemije je naizgled prošla, ali istina koju je otkrila a koja je većinom bila potisnuta i negirana, je dugog trajanja i dubokog traga, a potiskivanja i negiranja koja danas činimo, sada ih očito činimo svesno

U naporu da budemo svesni istine, što znači ne samo suočiti se sa stvarnošću kakva jeste već suočiti se sa izazovom da se stvarnost promeni, ovaj broj Glasila posvećujemo prevashodno mišljenju mira, odnosno načina na koji je moguće prevazići rat i razbiti ideološku utvrdu antropocentričnog i androcentričnog sveta – ideju o opravdanosti ubistva. 

Impressum

Naslov
Glasilo CK13

Godina izdanja
broj 5, mart 2023.

Izdavač
Omladinski centar CK13
Vojvode Bojovića 13
Novi Sad

Urednik
Ozren Lazić

Autori tekstova

Edvin Kanka Ćudić, Goran Božićević, Sofija Mandić, Miloš Urošević, Iva Ružić, Ozren Lazić, Laura Pejak, Borislav Prodanović

Lektura
Đorđe Majstorović

*

Tekstovi:

PREDGOVOR: POSLEDNJA VREMENA NADE Omladinski centar CK13
SUPROTSTAVITI SE RATU Ozren Lazić
U BOSNI RAT JOŠ UVIJEK TRAJE Edvin Kanka Ćudić
O MIRU I AKTIVIZMU Goran Božićević
OD REPRESIVNE SPIRALE DO SLOBODE Sofija Mandić
STAMBENA KRIZA, RUSKE IZBEGLICE I SOLIDARNOST Laura Pejak
POLITIČKO BESKUĆNIŠTVO Miloš Urošević
PRAVO NA SLOBODU OD BESKUĆNIŠTVA Ozren Lazić
INFOTEKA CK13: Retrospektiva dosadašnjeg rada Laura Pejak
RADIO ZAJEDNICE CK13 Ozren Lazić
ISKUSTVO RAZLIKE Omladinski centar CK13
O GAZDINSTVU Borislav Prodanović
POVODOM NAPADA NA CRNI OVAN Ozren Lazić
U POTRAZI ZA MEKIM MESTOM Borislav Prodanović
GDE JE OLGIN PARK Iva Ružić

 

 

*

PREDGOVOR
Omladinski centar CK13

 

Pitaš šta je nada.
Aristotel kaže da je to budan san.
– Diogen (413-323 p.n.e.)

 

Pred vama je peti broj Glasila CK13 pod nazivom Poslednja vremena nade. Ovaj broj Glasila se nastavlja na vreme neizvesnosti – problemsku temu prošlog broja koji je reflektovao naša iskustva, osećanja i razmišljanja u situaciji pandemije virusa COVID-19, situacije koja je svuda podelila ljude i otkrila odsustvo sistemske brige o životima ljudi i duboku socijalnu nejednakost širom sveta. Ova kriza je i svakog od nas lično iznutra podelila, ogoljavajući našu telesnost/ranjivost i zastrašujuće nepostojanje kapaciteta za brigu o sebi i brigu o drugome. 

I danas, tri godine kasnije, vreme neizvesnosti i dalje traje i neizvesnosti su mnogostruke. Opasnost pandemije je naizgled prošla, ali istina koju je otkrila a koja je većinom bila potisnuta i negirana, je dugog trajanja i dubokog traga, a potiskivanja i negiranja koja danas činimo, sada ih očito činimo svesno

U naporu da budemo svesni istine, što znači ne samo suočiti se sa stvarnošću kakva jeste već suočiti se sa izazovom da se stvarnost promeni, ovaj broj Glasila posvećujemo prevashodno mišljenju mira, odnosno načina na koji je moguće prevazići rat i razbiti ideološku utvrdu antropocentričnog i androcentričnog sveta – ideju o opravdanosti ubistva. 

Putinova invazija na Ukrajinu nas je podsetila da svi putevi državnih politika neumitno vode ka militarizaciji društva gde je rat krajnja ali dosledna konsekvenca. Jer nasilje je prvi princip rata. Svim totalitarnim i zločinačkim režimima je neophodno da pripreme plodno tlo za vojnu mobilizaciju, što podrazumeva sejanje zla kroz stvaranje neprijatelja i održavanje neprijateljstava. U tom smislu, rat je konačno ostvarenje ideologije razlike koju svakodnevno živimo u takozvanom miru, koja ljude razlikuje i deli na podobne/nepodobne, poželjne/nepoželjne, naše/njihove, čiste/nečiste, normalne/nenormalne, zdrave/bolesne.

U podlozi ovih razlikovanja je podrazumevana razlika između muškarca i žene i razlika između čoveka i životinje. Ukoliko želimo živeti radikalni mir – mir u kojem rat nije moguć i gde smrt ubistvom ne postoji – neophodno je suočiti se sa ovim primarnim principima patrijarhalnog zla. Obećanje semena razlike je u diskriminaciji (značenje pojma diskriminacije potiče od razlikovanja/ razdvajanja/ isključivanja), u tome da se podeljeni ljudi više nikada ne spoje, da različitost postane pretpostavka mržnje prema drugom i kao takva sastavni deo političke kulture i identiteta. Konačno, da se na podlozi podeljenosti, mržnje i isključivanja ljudi, ljudima i zemljom vlada i upravlja. 

Odbrana teritorijalnosti, masovna ubistva, silovanja, uništavanje čitavih gradova, nasilno raseljavanje i deportacije nisu bauk prošlosti brutalnih ratova koje smo navodno prevazišli već današnja evropska realnost koja nam preti budućnošću naše prošlosti: ‘trauma je ono što nismo proživeli’. U toj prošlosti odrastaju i generacije mladih rođenih sa nasleđenom traumom koju teško razumeju.

Mladi zbog toga postaju lako instrumentalizovani od strane državnih/ nacionalističkih/ crkvenih/ kriminalnih struktura čiji programi im omogućavaju da potisnu ili racionalizuju lične ili kolektivne frustracije (neprocesuiranu društvenu traumu) u lažnu/prividnu ispravnost i sigurnost. Ovo je očito u stavovima većinskog društva kao i u stavovima mladih o Kosovu ili o egzistenciji LGBT osoba; iza takvih stavova stoji demon patrijarhata koji se ispoljava u mizoginiji, homofobiji, ksenofobiji, nacionalizmu, fašizmu. 

Zbog toga su naša društva u naročitom iskušenju, a prihvatanje odgovornosti za počinjene zločine i međusobno sećanje na žrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji ostaje izvan procesa suočavanja sa prošlošću. U takvom ne-miru, ratovi se nikad nisu i neće završiti. Podeljenost i mržnja među ljudima su ostali, nasleđuju ih nove generacije, a rane su dodatno otvorene novim ratom u Evropi čiji eho ne samo da dopire do nas već se i priziva. Jer rat se priziva svakim diskriminatornim činjenjem spram drugog i drugačijeg, svakim diskriminatornim pogledom, rečju, mišlju. A mir, kako nam se obraća Jadranka Brnčić, počinje načinom na koji zatvaramo i otvaramo vrata svoje sobe… Ako smo budni u svemu tomu, bit ćemo budni i u najtežim situacijama. Unatoč njima. A tada tek posljednja vremena trajno ostaju prvima. Novima. Vremenima nade.

Ako na taj način razumemo i osećamo mir, znamo da su ratovi počeli upravo ‘načinom na koji zatvaramo i otvaramo vrata svoje sobe’. Time nismo još nikog ubili, ali smo otvorili vrata diskriminaciji. Odbrana sebe na račun drugog otvara vrata nasilju – obraća nam se Ana Raffai; ako zaista želimo mir, moramo početi na našoj strani.     

U tom smislu, neprijatelj je uvek na našoj strani. Još uvek, ukoliko istrajavamo u nadi. Ratovi ne završavaju zaista prestankom oružanih sukoba; svakako ne završavaju pobedom jače oružane sile. Ratovi mogu da prestanu onog momenta kada shvatimo da izgrdanja mira pretpostavlja transformaciju/rušenje sistema koji strukturno i kulturološki proizvodi i opravdava nasilje koje činimo.

Upravo proživljavanjem traume prošlosti, ovo vreme, uprkos najtežim situacijama, osećamo kao prvo, novo – kao vreme nade. Tekstovi sabrani u ovom Glasilu deo su tog pokušaja da, svaki put, sa nadom otvorimo vrata svoje sobe i počnemo novi dan. Uprkos najtežim situacijama.