Ne verujemo u povratak u “normalnost”. Ovo vreme nas uči da je stanje sa kojim smo srasli upravo nenormalnost našeg odsustva iz bića, nenormalnost kojoj se sam život suprotstavlja svojom autonomijom.
Pretpostavka da je čovek vrhovno biće među životinjama, da poseduje moć nad prirodom i da ima pravo na kontrolu prirode je glupa, pogrešna i zla. Na čemu i sa kojim pravom da temeljimo nadu da ćemo preživeti ovo vreme, ako konačno ne odustanemo od “prava” na osvajanje, posedovanje, kontrolu, eksploataciju života i ubijanje drugih bića?
Pretpostavka ljudske nadmoći obezbeđuje privid istine na temelju jezičke obmane: govori se o čoveku; podrazumeva se muškarac. Podrazumeva se da je muškarac taj koji govori.
Kako da mislimo borbu za ekološku pravdu, dok odbijamo priznati da je sistem koji zagađuje i ubija život sistem patrijarhata; da su osvajanje, posedovanje, kontrola, eksploatacija i ubijanje patrijarhalni porivi; da je rat institucija patrijarhata, a da su silovanje u ratu i silovanje u miru ‘živa tradicija’ patrijarhata. Kako da mislimo borbu za ekološku pravdu i da se suprotstavimo sistemu proizvodnje ekocida, dok se većinski negira genocid u Srebrenici? Kako da mislimo borbu za građanska prava i slobode, dok žene žive u strahu?
Prethodnu godinu obeležilo je započinjanje Nadahnutih Dela Pravednog Besa žena u Srbiji. Žene progovaraju istinu svog iskustva, razobličavajući laži patrijarhata. Žene se udružuju, razobličavajući fantazam muške nadmoći. Ništa neće zaustaviti talas oslobođenja žena!
Ostanite nam zdravo i radujte se skoroj slobodi!
