Kada anđeli govore o ljubavi, oni nam govore da jedino ljubeći možemo ući u zemaljski raj. Govore nam da je raj naš dom, a ljubav naše istinsko odredište. – bell hooks
Anđeoski je govorila o ljubavi, a to znači iskreno, istinoljubivo i srčano, ulaganjem sveg svog života i bića u zajedničko oslobođenje. Učila nas je da je ljubav radikalna politička praksa i najtemeljniji način podrivanja patrijarhalnog poretka i uništenje duha čamotinje. U pitanju je praksa koju je neophodno svakodnevno i bez prestanka vežbati i usavršavati, a koja podrazumeva rizikovanje svog stanovišta, otvaranje za druge Druge, napor da se pronalaze mogućnosti i prostori za drugačije mišljenje unutar sopstvenog horizonta, makar i po cenu “napuštanja” mesta na kom smo čvtrsto stajali.
Ovakvo stanovište proizilazi iz uvida o prirodi društvene nepravde i oblicima sopstvenog pristanka ili nesvesnog učešća u reprodukciji društvenih odnosa moći. ‘Praktikovanjem ljubavi rizikujemo gubitak sigurnosti, gubitak druge osobe, rizikujemo da budemo povređeni i da nas boli. Rizikujemo da nas savlađuju sile izvan naše kontrole’. Ali u tom riziku otkrivamo samoću, tj. spasonosnu Sebe Samu, osobu ‘koja nas nikada neće napustiti i koju nikada nećemo izgubiti’. Samoća je najpre zastrašujuća i teška – jer smo predugo uslovljeni da se držimo za društvenu predstavu sebe i drugih. Samoća je istovremeno mogućnost da se oslobodimo takve uslovljenosti, da sebe susrećem, otkrivam, prepoznajem, priznajem, prihvatam, podržavam, volim – izvan društvenih sila kontrole i slobodno od društveno-uslovljenog priznavanja i opravdavanja moje egzistencije kroz imperative partnerske veze, braka i “adekvatnih” identiteta. Prema bell hooks, tada – voleći samu sebe, Sebe Samu – postajemo sposobne da počneno praktikovanje ljubavi prema Drugoj/Drugom, na način koji će biti oslobađajući za njih. “Kada uspemo biti same/i, moći ćemo biti sa drugima ne upotrebljavajući ih kao sredstva bega”.
Na taj način – bivanjem u prijateljskom, iskrenom i istinoljubivom, brižnom i uzajamno oslobađajućem zajedništvu – mi poznajemo ljubav, i poznanje ljubavi postaje naša prvenstvena egzistencijalna i politička potreba i briga. Ljubav kao političku vrlinu, bell hooks je smatrala neophodnom za lični život kao i za feministički pokret u celini, za pokret sa svim svojim strujama, različitim pravcima i praksama, podelama, sukobima i odvajanjima – koji su svi, u velikodušnoj perspektivi, zapravo izraz vrline istinoljubive samorefleksije i samokritike feminističkog pokreta, pokreta koji anđeoski govori o ljubavi:
Priđi bliže. Vidi kako feminizam može dotaći i promeniti tvoj život i živote svih nas. Priđi i izbliza spoznaj šta je zapravo feminizam. Priđi bliže i videćeš: feminizam je za svakoga. – bell hooks
Od juče bell hooks sa drugog mesta govori o ljubavi.
